Netačne tvrdnje o 'Paktu za budućnost' Ujedinjenih nacija se šire internetom

Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je u septembru 2024. "Pakt za budućnost", plan u 56 tačaka za rešavanje pitanja kao što su klimatske promene, veštačka inteligencija i održavanje mira. Međutim, korisnici društvenih mreža širom sveta su nakon toga podelili snimak u kojem se netačno tvrdi da Pakt ovlašćuje Ujedinjene nacije da nametnu nove zakone državama članicama. U snimku se navodi i da će biti uveden globalni sistem digitalne identifikacije, kao i sankcije za one koje šire informacije koje se smatraju netačnim ili obmanjujućim. Nekoliko stručnjaka je za AFP objasnilo da taj dokument ne može nadjačati nacionalne zakone, a takve kazne uopšte i nisu spomenute u njemu.

"Generalna skupština UN je i pored protivljenja Rusije, usvojila Pakt o budućnosti" kojim "se predviđa da će svako ko prenese informaciju koja nije u skladu sa zvaničnim narativom, biti kažnjen tako što će mu biti blokiran bankovni račun, neće moći da putuje avionom, javnim putevima, metroom...i drugo," piše u opisu na srpskom snimka objavljenog na Telegramu 25. septembra 2024.

Isti snimak i opis na srpskom su objavljeni na Fejsbuku, na primer u ovom postu koji je podeljen preko sto puta. Takođe, snimak i opis su objavljivani i odvojeno, kao na primer ovde na Instagramu ili ovde na VK-u

Opis zapravo predstavlja citat žene sa snimka, Šeri Tenpeni (Sherri Tenpenny), osteopatkinje iz Ohaja koja ima istoriju profitiranja od dezinformacija, a čije je netačne tvrdnje AFP ranije razobličio. U pratećem videu, Šeri tvrdi da će Pakt za budućnost ovlastiti Ujedinjene nacije da nametnu nove zakone državama članicama i da će se "od svih očekivati da imaju biometrijske digitalne ID koje ih označavaju ne samo kao građane pojedinačne zemlje, već i kao globalne građane". Video je objavljen na njenom Instagram nalogu 24. septembra 2024.

Isti snimak je objavljen i u postovima na grčkom, engleskom, španskom, arapskom i japanskom.

Generalni sekretar Antonio Gutureš prvi put je predložio da se Samit za budućnost održi 2021. godine, kada je trebalo da se poklopi sa nedeljom diplomatskih aktivnosti na visokom nivou. Gutereš se nadao da će samit proizvesti sporazum o ponovnom pokretanju međunarodne saradnje i rešavanju tekućih globalnih izazova. Samit je održan tek 2024. godine, nakon čega je Generalna skupština UN-a  22.septembra usvojila Pakt za budućnost. 

Usvajanje pakta je nakratko odloženo nakon što je grupa zemalja koju je vodila Rusija pokušala da unese amandman koji naglašava "princip nemešanja u unutrašnje stvari država", ali je on velikom većinom odbačen i rezolucija je usvojena bez prigovora.

Neki kritičari kažu da tom dokumentu nedostaju podsticaji i nove ideje za rešavanje međunarodnih sukoba, dok drugi -- uključujući bivšeg kandidata za predsednika SAD Roberta Kenedija mlađeg i argentinskog predsednika Havijera Mileija -- tvrde da krši suverenitet država članica UN-a.

Iako se u Paktu za budućnost nude preporuke za rešavanje pitanja kao što su vakcinacija i dezinformacije, on ne daje UN-u ovlašćenje da nameće posebne politike. Izazovi i negativni uticaji širenja netačnih informacija se pominju u dokumentu, ali nema ni traga sankcijama protiv ljudi koji dele lažne ili sporne informacije.

Image
Skrinšotovi netačnih postova na Telegramu i Fejsbuku, napravljeni 3. oktobra 2024.

Nema mera za kažnjavanje ljudi koji dele netačne informacije

AFP je pregledao konačnu rezoluciju Generalne skupštine UN-a kojem je usvojen Pakt za budućnost. Ona ne uključuje nijednu od fraza i reči koje Tenpeni navodi -- a tekst poziva države članice da poštuju "jedni druge, suverenitet i teritorijalni integritet, podržavajući principe političke nezavisnosti i samoopredeljenja" (arhivirano ovde).

Pretraga dokumenta sa ključnom reči "dezinformacija" ("misinformation" na engleskom) pokazuje da se ona pominje sedam puta. Uvođenje kazni za ljude koji bi delili sporne informacije ili informacije koje "nisu u skladu sa zvaničnim narativom" kako tvrdi Tenpeni, se ne pominju. 

U dokumentu se preporučuje državama da ograniče širenje dezinformacija, posebno u slučajevima kada bi to moglo podstaći nasilje. Međutim, u Paktu se ne pominju nikakve konkretne krivične mere niti se traži od država da poštuju "pravo na slobodu izražavanja i na privatnost".

Države se zalažu da će "ojačati međunarodnu saradnju kako bi se pozabavile izazovom dezinformacija i govora mržnje na internetu i ublažile rizike manipulacije informacija na način koji je u skladu sa međunarodnim pravom," navodi se, na primer, na strani 49.

Zemlje takođe obećavaju da će ojačati medijsku pismenost i "promovisati pristup" proverenim informacijama. Poslednje pominjanje "dezinformacija", na pedesetoj stranici, predstavlja obećanje država članica UN-a da će "pozvati platforme društvenih medija da obezbede istraživačima pristup podacima, uz zaštitu privatnosti korisnika, kako bi se obezbedila transparentnost i odgovornost".

Nigde se ne pominje sistem kažnjavanja kojim upravlja veštačka inteligencija. Međutim, u dokumentu se navodi da UN želi ojačati međunarodno upravljanje veštačkom inteligencijom, "za dobrobit čovečanstva".

Ne postoji odredba za "kontrolu masa" niti svetsku biometrijsku ili digitalnu identifikaciju. Takođe se ne pominje da su UN proglasile globalno "vanredno stanje". Dva aneksa pakta, koja se bave digitalnom tehnologijom, takođe ne pominju takav sistem.

Image
Generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš govori tokom Samita budućnosti u Njujorku 22. septembra 2024. (AFP / Anđela Vejs)

Tenpeni i Kenedi su pokušali da povežu Pakt za budućnost sa prethodnim predlogom Svetske zdravstvene organizacije (SZO) za suočavanje država sa pandemijama, za koji su neki na internetu netačno tvrdili da bi toj organizaciji dao kontrolu nad zakonima o zdravlju u SAD-u.

Tenpeni naglašava da je Pakt za budućnost prihvaćen "postupkom ćutanja" na Generalnoj skupštini. Ovo je metod formalnog usvajanja teksta u međunarodnom političkom kontekstu, kao što su Ujedinjene nacije, i on omogućava da se dokument usvoji bez direktnog glasanja (arhivirano ovde). Kada se provizorna verzija teksta o kojem se diskutuje saopšti učesnicima, oni imaju priliku da predlože izmene teksta. Ako se do određenog roka niko ne usprotivi, tekst se smatra usvojenim. Ujedinjene nacije su ozvaničile ovu proceduru tokom pandemije kovida-19. 

'Bezubi dokument'

Direktor programa Pol Sters (Paul Stares) i koordinatorka programa Natali Kaloka (Natalie Caloca) u Centru za preventivnu akciju Saveta za spoljne poslove, rekli su za AFP da paktovi usvojeni u Generalnoj skupštini UN-a nisu zakoni i da ovo telo ne može da izriče kazne za širenje dezinformacija ili odbijanje vakcinacije.

"Oni su napor da se uobliče globalne norme i podstiču međunarodne akcije," naveli su oni u zajedničkom mejlu 27. septembra 2024. "Odredbe Pakta za budućnost neće biti pravno obavezujuće ili primenjive u Sjedinjenim Državama ili drugde," napisali su.

"Malo je verovatno, ako ne i nemoguće" da će Savet bezbednosti UN (SB UN) -- koji može da donosi obavezujuće rezolucije -- razmotriti usvajanje Pakta za budućnost zbog primedbi Rusije u poslednjem trenutku i nejasne formulacije njegovih 56 "akcija", rekli su Sters i Kaloka.

"Drugim rečima, predlozi pakta su uglavnom previše loše definisani da bi bili primenjivi čak i ako bi dokument bio adaptiran u rezoluciju za SB UN i usvojen," dodali su.

Karen Matjasen (Karen Mathiasen), direktorka programa u Centru za globalni razvoj, nazvala je Pakt "bezubim".

"Nema sprovođenja, nema odgovornosti, nema mehanizma odgovornosti, nema pravog praćenja, nema plana implementacije," rekla je Matjasen za AFP 27. septembra 2024.

"Uglavnom, to je zaista neka vrsta 'feel-good' dokumenta, i mislim da objavljivanje takvog dokumenta za dobar osećaj u ovom trenutku krize nije nužno baš konstruktivno," rekla je Matjasen.

AFP je ranije razobličio netačne tvrdnje o Ujedinjenim Nacijama, na primer ovde i ovde.

Dok "Pakt za budućnost" UN-a ne sadrži kaznene mere za deljenje netačnih ili spornih informacija, takvi zakoni su usvojeni u mnogim zemljama. Prema izveštaju Centra za međunarodnu pomoć medijima iz 2023. (arhivirano ovde), "78 zemalja je donelo zakone dizajnirane da ograniče širenje netačnih ili obmanjujućih informacija na društvenim medijima" između 2011. i 2022. Neki od ovih zakona, posebno u autoritarnim državama a kada su postavljene kao pitanje "nacionalne bezbednosti", prikazuju "trend ka represiji", upozorava se u izveštaju.

Videli ste sumnjivu informaciju na društvenim mrežama?

Kontaktirajte nas